odàbirati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. odàbirēm, 3. l. mn. odàbirū, imp. odàbiri, aor. odàbirah, imperf. odàbirāh, prid. r. odàbirao, prid. t. odàbirān izdvajati koga ili što iz skupine s kojim ciljem, praviti izbor [~ učenike za natjecanje]; sin. birati, izabirati; vidski parnjak: odabrati

odàbrati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. odàberēm, 3. l. mn. odàberū, imp. odabèri, aor. odàbrah, prid. r. m. ȍdabrao, ž. ȍdabrāla, s. ȍdabrālo, mn. ȍdabrāli, prid. t. ȍdabrān izdvojiti koga ili što iz skupine s kojim ciljem, napraviti izbor [~ učenike za natjecanje]; sin. izabrati, uzeti; vidski parnjak: odabirati

odàgnati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. odàgnām, 3. l. mn. odàgnajū, imp. odàgnāj, aor. odàgnah, prid. r. odàgnao, prid. t. ȍdagnān otjerati od sebe što neželjeno [~ strah; ~ neprijatelja]; vidski parnjak: odgoniti

odàhnuti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. òdahnēm, 3. l. mn. òdahnū, imp. odàhni, aor. odàhnuh, prid. r. odàhnuo osjetiti olakšanje nakon mučnoga ili neugodnoga događaja [~ na kraju sata]

ȍdaja

im. ž. G ȍdajē; mn. N ȍdaje, G ȍdājā veća prostorija, obično u bogatijim kućama ili u dvorcu

òdāklē

pril. 1. uvodi pitanje o mjestu od kojega je započelo kretanje [Odakle dolaziš?] 2. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Reci mi ~ dolaziš. Znamo ~ dolaziš.] 3. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Zna se ~ dolaziš.] 4. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim mjesnim rečenicama, uvodi mjesnu surečenicu [Krenut ćemo ~ smo i jučer krenuli.]; sin. otkamo, otkud, otkuda  ~ god svejedno s kojega mjesta [Možeš krenuti ~ god.]; sin. otkud god v. pod otkud

ȍdān

prid. G ȍdāna; odr. ȍdānī, G ȍdānōg(a); ž. ȍdāna, s. ȍdāno; komp. odànijī 1. koji je vjeran komu ili čemu ili je vezan uz koga ili što [~ prijatelj]; sin. privržen 2. koji je u potpunosti posvećen komu ili čemu, koji nasljeduje koga ili što [~ humanim idejama]

òdānlē

pril. 1. iz/s onoga mjesta, iz/s mjesta koje je udaljeno od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj [Ja sam ~.; Odanle možeš pasti.] 2. od onoga mjesta, od mjesta koje je udaljeno od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj; ant. donle

ȍdānōst

im. ž. G ȍdānosti, I ȍdānošću/ȍdānosti 1. osobina onoga koji je vjeran komu ili čemu ili je vezan uz koga ili što; sin. privrženost 2. osobina onoga koji je u potpunosti posvećen komu ili čemu, koji nasljeduje koga ili što

ȍdar

im. m. G ȍdra, I ȍdrom; mn. N ȍdri, G ȍdārā postolje na koje se stavlja lijes s pokojnikom

odàslati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. odàšaljēm, 3. l. mn. odàšaljū, imp. odašàlji, aor. odàslah, prid. r. odàslao, prid. t. ȍdaslān 1. šaljući uputiti što kamo [~ poruku] 2. poslati kamo koga s posebnim zadatkom [~ predstavnike]; vidski paranjak: odašiljati

odašìljāč

im. m. G odašiljáča; mn. N odašiljáči, G odašiljáčā tehn. uređaj kojim se odašilju signali, emitira televizijski ili radijski program [~ na Sljemenu]

odàšiljānje

im. s. G odàšiljānja 1. upućivanje čega na čiju adresu 2. upućivanje koga kamo s posebnim zadatkom; sin. slanje

odàšiljati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. odàšiljēm, 3. l. mn. odàšiljū, imp. odàšilji, aor. odàšiljah, imperf. odàšiljāh, prid. r. odàšiljao, prid. t. odàšiljān 1. šaljući upućivati što kamo [~ poruku] 2. slati kamo koga s posebnim zadatkom [~ predstavnike]; vidski paranjak: odaslati

òdati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdām, 3. l. mn. òdajū, imp. òdāj, aor. òdah/ȍdadoh, prid. r. m. ȍdao, ž. ȍdāla, s. ȍdālo, mn. ȍdāli, prid. t. ȍdān 1. otkriti ono što je trebalo ostati skrivenim [~ poslovnu tajnu] 2. reći što o kome što on ne želi da se zna [~ prijatelja]; sin. izdati² 3. izraziti pohvalu ili poštovanje [~ počast] • òdati se povr. 1. otkriti svoj položaj, misli ili osjećaje 2. potpuno se prepustiti čemu [~ se piću]; vidski paranjak: odavati

odátlē

pril. 1. iz/s toga mjesta, iz/s mjesta koje nije jako udaljeno od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj [Ja sam ~.; Odatle možeš pasti.] 2. od toga mjesta, od mjesta koje nije jako udaljeno od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj; ant. dotle

odávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdājēm, 3. l. mn. òdājū, imp. odáji, aor. odávah, imperf. òdāvāh, prid. r. odávao, prid. t. òdāvān 1. otkrivati ono što je trebalo ostati skriveno [~ tajne] 2. govoriti što o kome što on ne želi da se zna [~ prijatelje]; sin. izdavati² 3. izražavati pohvalu ili poštovanje [~ počast] • odávati se povr. 1. otkrivati svoj položaj, misli ili osjećaje 2. potpuno se prepušati čemu [~ se piću]; vidski paranjak: odati

odávdē

pril. 1. iz/s ovoga mjesta, iz/s mjesta na kojemu se nalazi govoritelj [Ja sam ~.; Odavde možeš pasti.] 2. od ovoga mjesta, od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj; ant. dotle, dovle; sin. odavle

odávlē

pril. 1. iz/s ovoga mjesta, iz/s mjesta na kojemu se nalazi govoritelj [Ja sam ~.; Odavle možeš pasti.] 2. od ovoga mjesta, od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj; ant. dotle, dovle; sin. odavde

ȍdāvno

pril. 1. prije mnogo vremena [Odavno je svanulo.] 2. već dugo vremena [Odavno se nismo vidjeli.]

ȍdazīv

im. m. G ȍdazīva v. odziv

odazívati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. odàzīvām se/odàzīvljēm se, 3. l. mn. odazívajū se/odàzīvljū se, imp. odàzīvāj se/odazívlji se, aor. odazívah se, imperf. odàzīvāh se, prid. r. odazívao se 1. odgovarati na čije dozivanje; sin. javljati se v. pod javljati, oglašavati se v. pod oglašavati, oglašivati se v. pod oglašivati 2. prihvaćati pozive za što [~ na roditeljske sastanke]; vidski paranjak: odazvati se

odàzvati se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. odazòvem se, 3. l. mn. odazòvū se, imp. odazòvi se, aor. odàzvah se, prid. r. m. ȍdazvao se, ž. ȍdazvāla se, s. ȍdazvālo se, mn. ȍdazvāli se 1. odgovoriti na čije dozivanje; sin. javiti se v. pod javiti, oglasiti se v. pod oglasiti 2. prihvatiti poziv za što [~ na roditeljski sastanak]; vidski paranjak: odazivati se

odbáciti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdbācīm, 3. l. mn. òdbācē, imp. odbáci, aor. odbácih, prid. r. odbácio, prid. t. òdbāčen 1. bacajući odmaknuti što od sebe, osloboditi se, riješiti se čega [~ loptu] 2. ne prihvatiti što [~ mogućnost razgovora; ~ prijedlog]; sin. odbiti, otkloniti 3. otići od koga i ne biti više s kim [~ obitelj]; vidski paranjak: odbacivati

odbacívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. odbàcujēm, 3. l. mn. odbàcujū, imp. odbàcūj, aor. odbacívah, imperf. odbàcīvāh, prid. r. odbacívao, prid. t. odbàcīvān 1. bacajući odmicati od sebe, oslobađati se, rješavati se čega [~ lopte] 2. ne prihvaćati što [~ mogućnost razgovora; ~ prijedlog]; sin. odbijati, otklanjati; vidski paranjak: odbaciti

odbíjānje

im. s. G odbíjānja 1. neprihvaćanje čega; sin. odbacivanje, otklanjanje 2. lomljenje, odvajanje kojega dijela od cjeline udarcima 3. uzimanje čega iz veće cjeline 4. označivanje određenoga vremena glasnim kucanjem 5. naglo odvajanje od podloge; sin. odskakanje, odskakivanje 6. odašiljanje svjetlosnih zraka od čega

odbíjati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdbījām, 3. l. mn. odbíjajū, imp. òdbījāj, aor. odbíjah, imperf. òdbījāh, prid. r. odbíjao, prid. t. òdbījān 1. ne prihvaćati što [~ mogućnost razgovora; ~ prijedloge]; sin. odbacivati, otklanjati 2. udarcima lomiti, odvajati koji dio od cjeline [~ kamen iz stijene] 3. uzimati što iz veće cjeline [~ od plaće] 4. glasnim kucanjem označivati određeno vrijeme [Odbija ponoć.] • odbíjati se povr. 1. naglo se odvajati od podloge [Lopta se odbija od zida.]; sin. odskakati, odskakivati 2. odašiljati svjetlosne zrake od čega [Svjetlo se odbija od stakla.]; vidski paranjak: odbiti

òdbiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ȍdbijēm, 3. l. mn. ȍdbijū, imp. òdbīj, aor. òdbih, prid. r. òdbio, prid. t. odbìjen 1. ne prihvatiti što [~ mogućnost razgovora; ~ prijedlog]; sin. odbaciti, otkloniti 2. udarcem odlomiti, odvojiti koji dio od cjeline [~ kamen iz stijene] 3. uzeti što iz veće cjeline [~ od plaće] 4. glasnim kucanjem označiti određeno vrijeme [Odbila je ponoć.] • òdbiti se povr. 1. naglo se odvojiti od podloge [Lopta se odbila od zida.]; sin. odskočiti 2. odaslati svjetlosne zrake od čega [Svjetlo se odbilo od stakla.]; vidski paranjak: odbijati

odbljeskívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 3. l. jd. odbljèskujē, 3. l. mn. odbljèskujū, aor. 3. l. jd. odbljeskíva, imperf. 3. l. jd. odbljèskīvāše, prid. r. odbljeskívao, prid. t. odbljèskīvān odbijati svjetlosne zrake; sin. odražavati, ( reflektirati); vidski parnjak: odbljesnuti

òdbljesnuti

gl. svrš. prijel. prez. 3. l. jd. òdbljesnē, 3. l. mn. òdbljesnū, aor. 3. l. jd. ȍdbljesnū, prid. r. òdbljesnuo, prid. t. òdbljesnūt odbiti svjetlosne zrake; sin. odraziti, ( reflektirati); vidski parnjak: odbljeskivati

òdbōjan

prid. G òdbōjna; odr. òdbōjnī, G òdbōjnōg(a); ž. òdbōjna, s. òdbōjno; komp. odbòjnijī 1. koji svojim izgledom, ponašanjem ili postupcima odbija druge od sebe [odbojna osoba] 2. koji ima neugodna svojstva [~ miris]

òdbōjka

im. ž. G òdbōjkē, DL òdbōjci sp. natjecateljska sportska igra dviju momčadi u kojoj se lopta prebacuje preko mreže u protivničko polje, a cilj je prebaciti loptu na protivnički dio terena tako da dodirne tlo

odbòjkāš

im. m. G odbojkáša, V ȍdbojkāšu; mn. N odbojkáši, G odbojkášā osoba koja se bavi odbojkom

odbojkàšica

im. ž. G odbojkàšicē; mn. N odbojkàšice, G odbojkàšīcā žena koja se bavi odbojkom

odbojkàšičin

prid. G odbojkàšičina; ž. odbojkàšičina, s. odbojkàšičino koji pripada odbojkašici

odbòjkāškī

prid. G odbòjkāškōg(a); ž. odbòjkāškā, s. odbòjkāškō koji se odnosi na odbojkaše i odbojku [~ klub; odbojkaška lopta]

odbójnōst

im. ž. G odbójnosti, I odbójnošću/odbójnosti osobina onoga koji je odbojan ili svojstvo onoga što je odbojno

òdbor

im. m. G òdbora, I òdborom; mn. N òdbori, G ȍdbōrā tijelo koje čini skupina izabranih ili imenovanih osoba koje obavljaju određene zadatke, donose, provode ili potvrđuju odluke [školski ~; nadzorni ~]; sin. (komitet)

òdbōrnica

im. ž. G òdbōrnicē; mn. N òdbōrnice, G òdbōrnīcā članica odbora [općinska ~]

òdbōrničin

prid. G òdbōrničina; ž. òdbōrničina, s. òdbōrničino koji pripada odbornici

òdbōrnīk

im. m. G òdbōrnīka, V òdbōrnīče; mn. N òdbōrnīci, G òdbōrnīkā član odbora [općinski ~]

odbròjati

gl. svrš. prijel. odbrojiti

odbrojávānje

im. s. G odbrojávānja 1. izdvajanje određenoga broja čega 2. označivanje istjecanja vremena brojenjem

odbrojávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. odbròjāvām, 3. l. mn. odbrojávajū, imp. odbròjāvāj, aor. odbrojávah, imperf. odbròjāvāh, prid. r. odbrojávao, prid. t. odbròjāvān 1. izdvajati određeni broj čega [~ dvadeset kuna] 2. brojenjem označivati istjecanje vremena [~ posljednje sekunde utakmice]; vidski paranjak: odbrojiti

odbròjiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdbrojīm, 3. l. mn. òdbrojē, imp. odbròji/òdbrōj, aor. odbròjih, prid. r. odbròjio, prid. t. òdbrojen 1. izdvojiti određeni broj čega [~ dvadeset kuna] 2. brojenjem označiti istjecanje vremena [~ posljednje sekunde utakmice]; vidski paranjak: odbrojavati

odbrúsiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdbrūsīm, 3. l. mn. òdbrūsē, imp. odbrúsi, aor. odbrúsih, prid. r. odbrúsio, prid. t. òdbrūšen drsko odgovoriti komu; sin. odrezati pren.

odčèpiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdčepīm, 3. l. mn. òdčepē, imp. odčèpi, aor. odčèpih, prid. r. odčèpio, prid. t. òdčepljen 1. vadeći čep otvoriti što [~ bocu] 2. očistiti odvod [~ cijev sudopera]; ant. začepiti; vidski paranjak: odčepljivati

odčepljívānje

im. s. G odčepljívānja 1. otvaranje čega vađenjem čepa 2. čišćenje odvoda; ant. začepljivanje

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga